Rušenje „new age“ paradigmi (1. dio)

Ljude inspiriraju različite stvari u različitim trenucima. Iako primjećujem da je većina inspiracija za moje tekstove rezultat promatranja problematike ili kritičkog pogleda na neku materiju sve mi se više čini smislenost i opravdanost istog pogotovo u kontekstu teksta koji slijedi.

Naime, malo koja stvar me može razljutiti u tolikoj mjeri koliko tri stvari:
lažni učitelj, lažna učenja i površno shvaćanje duhovnosti.

criticismIako su me ove prve dvije svojevremeno dosta opterećivale više-manje sam došao do nekog stanja ravnoteže gdje mi prioritet moje kritike nije upućen toliko u tom smjeru koliko je išao prije, no površno shvaćanje duhovnosti (u tekstu dalje New Age) je fenomen koji me često razljuti. Evo i mog shvaćanja (samog sebe) zašto je to tako.
Naime, u istoj mjeri koliko je razvoj Interneta i mogućnost bržeg prijenosa informacija dala pozitivan uzlet za brži duhovni razvoj čovjeka u barem jednakoj ako neki puta ne i većoj mjeri je učinila i medvjeđu uslugu. Do informacije o tehnikama, učenjima, učiteljima i putovima osobnog razvoja je danas relativno lagano doći, no kako to često biva s povećanjem kvantitete značajno je opala kvaliteta.

Duhovnost je postala brand; proizvod koji se prodaje u knjigama, na Internetu i uživo. Nikad neću zaboraviti prizor kada sam se provozao brodićem na Gangesu u Varanasiju gdje se istovremeno ispreplelo nekoliko različitih i vrlo kontradiktornih prizora. Prvo što me se dojmilo su bili grafiti i plakati preko cijelih kuća koji se s rijeke bolje uočavaju nego na samoj obali koji reklamiraju i oglašavaju razne vrste yoga i gurua. Kod nekih piše i cijena, dok neki direktno obećavaju i razne vrste duhovnih dosega ako se netko odluči prakticirati istu. Nakon par zaveslaja kasnije prizor kremacije i visokog plamena izaziva osjećaj mira i spokoja i zanimanja o samom procesu i tradiciji.
Treći prizor nakon daljnjih par zaveslaja je čovjek koji veslajući svoj brodić nam dolazi ususret i nudi nam na prodaju razne vrste grickalica, vode, slatkiša i sličnih proizvoda. Predzadnji prizor plutajućeg poluraspadnutog leša u kombinaciji s ljudima koji se na obali kupaju i popiju malo vode vjerujući da tako čiste grijehe svoje prošlosti je šlag na torti u cijeloj priči.

Ljudska perverzija je dosegla toliki mah da danas više ništa nije sveto ni posebno u kontekstu duhovnosti, već se skoro sve može kupiti novcem, a nema boljeg primjera za to od Indije. Iako Indija nudi mnoštvo toga oku nevidljivog, teško je ne obratiti pozornost i istovremeno izraziti zgražanje nad onim očitim. Jest da se tu ne može puno napraviti po pitanju onoga što je percipirano, ali činjenica da čovjek ne ostane ravnodušan nad tim prizorom govori puno o svjesnosti onoga koji to promatra.

Sličan je primjer  spomenut danas na FB profilu jedne osobe gdje je u punini iskazan ne samo nedostatak svjesnosti već i bazična nesposobnost prihvaćanja kritike oko površnog načina gledanja na materiju. Ideja da se cijeli svijet tumači na način samo i isključivo refleksijom nas samih i našeg unutarnjeg stanja je točna kao vrhovna istina i vrhovna stvarnost i nije problematična sama po sebi. Problem je što pojedinci u New Age zajednici istu prihvaćaju kao mentalnu konstrukciju koju nisu doživjeli direktno, proživjeli, a kamoli prizemljili istu.

Samo zato što netko zna istinu ili fragmente istine ne znači da je potpuno kompetentan  o njoj govoriti, a kamoli da ju podučava drugima.

Za to je potrebno potpuno prizemljenje, što je pojam koji malo tko u New Age zajednici razumije što znači, a kamoli da ga primjenjuje u praksi. Bolest moderne duhovnosti je u tome što si ljudi i skupine uzimaju za pravo da kroz dostupnost informacija i površno poznavanje duhovnog iskustva tumače svijet u skladu s tim istim površnim parametrima. Začuđujuće je koliko su samo u tome dobro utrenirani te će vas vrlo brzo s par ispraznih floskula poput “tvoj veliki ego” ili pak “sve su to ogledala” do besvijesti pokušati uvjeriti  u istinitost onoga što govore te naravno površnost onoga što druga strana kontraargumentira.

Eto i objašnjenja zašto je stotinama godina prije istinsko znanje bilo dano samo požrtvovnim pojedincima i vrlo maloj skupini ljudi. Čudno kako nitko ne napada ta vremena i takve učitelje da su imali veliki ego, jer su do razine X neke tehnike ili učenja vodili samo 2-3 osobe od 200-300 zainteresiranih.

Čudno također kako nitko ne govori da je Buda ili neki drugi učitelj zapravo osoba s velikim egom jer je neznalicama objašnjavala da su stvari “takve i takve” i razlučivala drugima što je istina, a što nije.

Nema takvog pogleda za elemente učenja koji pojedinci New Age zajednice danas ponavljaju kao papige, misleći da su shvatili puninu i dubinu određenog učenja ili učitelja. Sami po sebi oni su si super; “indigo djeca” koja su u dvadesetima i tridesetima spoznala bitak koji, gle posve slučajno, kod većine njih obuhvaća samo i isključivo dvije komponente: “sve oko nas je ogledalo i ništa ne treba raditi jer se sve odvija samo po sebi”.

Kako da ne. Iako te tvrdnje same po sebi nose istinitost, ta istinitost nije primjenjiva za svakoga i u svakom trenutku, a pogotovo ne dok se ne spozna kao univerzalna i konačna istina, a čak i onda mudar čovjek neće propagirati ju kao nešto što je definitivno tako već svejedno posjeduje sposobnost titranja između stanja djelovanja i nedjelovanja u mjeri kojoj procjeni da želi. Primjer toga su upravo ti isti učitelji koji su promovirali cjelokupnost bitka kroz spoznaju samoga sebe jer su radili akciju; djelovali su tako da su govorili drugima, pojašnjavali, kritizirali istovremeno prenoseći znanje vrhovne istine. Onaj tko je iole spreman porazmisliti o tome lako može doći sam do zaključka o razlici i ispravnost djelovanja naspram nedjelovanja. Problem klasičnog duhovnog tragatelja danas ide i dalje jer on svoju laž, licemjernost i selektivnost u izražaju uporno prodaje drugima kao univerzalnu kozmičku istinu.

monkeysIskreno, ne bi htio biti u koži takvim pojedincima u kasnijim fazama u životu jer mislim da generalno s takvim stavom čovjek ne teži ka vlastitoj dobrobiti. Naravno, svatko ima svoju karmu, svoj put i svoj izražaj no bazična inteligencija koja treba služiti upravo tome da čovjeku pomogne razlučiti gdje se nalazi u svojoj svjesnosti je pojam koji je danas očito nerazvijen kod većine. Za osobni tj. duhovni razvoj čovjek ne treba biti talentiran niti poseban po bilo kakvom pogledu, ali je esencijalno važno da ima sposobnost kritičkog razmišljanja, da gleda uvijek širu sliku i da bazično ne prihvaća ništa zdravo za gotovo; čak ni ono što spozna! Spoznaja iako predstavlja konačnu istinu sama po sebi ne donosi do promjene u čovjeku dok čovjek sam po sebi prestane percipirati razliku između svakodnevnog stanja i spoznanog stanja te ne postane odraz te spoznaje u svom izražaju. Moj odabir u cijelog problematici je izražavanje ljutnje i kritičkog stava prema svakoj takvoj osobi ili zajednici za koju se lako ustanovi da barata ispraznim floskulama s ciljem zatupljivanja ili uzimanja novca drugima. Neću i ne želim barem u ovoj fazi života u kojoj se nalazim svjesno šutjeti dok drugi šire isprazne i lažne duhovne perspektive, podučavaju kriva i ponekad opasna znanja te zaluđuju druge svojim iluzijama.

Neću stajati mirno u rijeci života dok se svijet oko mene urušava sam u sebe zbog djelovanja pojedinaca ili skupina koje ga truju svojim zlatnim otrovima uvjeravajući sebe i druge u ispravnost tog djelovanja. Svatko mora naravno sam za sebe procijeniti što je istina ili laž, tko govori mudro ili priča gluposti, te koga je vrijedno poslušati, a koga kategorički odbaciti, ali svaki stav koji kategorički odbacuje bilo kakvo djelovanje pojavnog svijeta kao nešto u što se ne treba uplitati po meni je krajnje bedast. Pitam se da li bi ti isti pojedinci reagirali na isti način da ih netko siluje, ili ubije nekoga njima dragoga kao što se u svijetu svakodnevno događa dobrim dijelom zbog nedovoljnog djelovanja onih koji to mogu zaustaviti i promijeniti.

Kao što izreka kaže, nije problem u svijetu koliko ima zlih ljudi; problem je u tome koliko ima dobrih ljudi koji ne poduzimaju ništa. No eto, moja frustracija i generalno nezadovoljstvo je kroz ovaj post izraženo. Svjesno sam napisao to što sam napisao i iza toga stojim. Ne živim život da druge uvjeravam u svoju istinu već puštam ljude da dođu do istoga ili promatram do čega su oni došli pa da pomoću toga shvatim nisam li ja cijelo vrijeme bio u zabludi. Ali ja barem neću licemjerno stajati ako netko napadne, ubije, siluje ili kastrira nekoga kraj mene dok će za većinu New Age populacije u tom trenutku njihova vlastita licemjernost o “ogledalima, egu i nepotrebnosti djelovanja” biti njihovo najveće prokletstvo; prokletstvo koje su si sami nametnuli.

Ali opet nebitno, većina ljudi nije nikad izašla iz grada u kojem žive, a kamoli prisustvovala sceni ubojstva ili nasilja o kojem tako vješto znaju da je “samo ogledalo nas samih”.
Moje “ogledalo” pokazuje srednji prst, i svakome tko promatra svijet kroz perspektivu “ogledala” to je sve ono što im ja imam za pokazati.

 

Branko Antunović

Leave a reply

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>