Istina oslobađa

Kupio sam jučer komad slanine.

Na omotu nisu bili navedeni pojačivači okusa kao ni nitrati ni nitriti. Iako nisam siguran je li to istina, moram priznati da je slanina ukusna.

balance_of_natureIstovremeno, prijateljica mi je dala domaći paradajz i paprike. Iako na njima također ništa ne piše, a nemaju ni neku ambalažu za njih sam siguran da su prirodni i zdravi. Tu istinitost potvrđuje ne samo njihov izgled i okus, već i osjećaj energije koja ih prožima.

Ako bih istim principom osjećanja istine analizirao i taj špek definitivno bih rekao da taj špek nije prirodan. Vibracije koje u njemu prevladavaju su sve samo ne visoke i čiste, već nešto sasvim suprotno; no usprkos tome taj komad slanine mi je izuzetno fin. Ima meni povoljan omjer bijelog i crvenog mesa, lako se reže, nije previše tvrd ni previše mekan i vrlo mi je ukusan. Ako gledamo ovaj naizgled jednostavan i banalan svakodnevni događaj kroz prizmu što je od svega ovoga istina,  a što nije, čovjek bi se mogao dovesti u popriličnu nedoumicu. Činjenica da je slanina ukusna je ono što je većini možda najbitnije, usprkos činjenici kako je ta slanina napravljena. A to nije ni najmanje nebitno; dapače sasvim suprotno; a priča sa slaninom je čak i relativno jednostavna u odnosu na ono na što se sve danas pojam istine odnosi ili ne odnosi.
skyPrimjerice, različiti ljudi imaju različite percepcije ili doživljaje istine. Ništa tu ne bi bilo sporno da gledajući sa stajališta apsoluta istina nije jedna i jedinstvena, manifestirana kroz različite oblike, naravno. Tko je taj koji može reći koji je od tih oblika prikladniji u odnosu na druge? S jedne točke gledišta nečije shvaćanje istine i smislenosti nečega je individualni proces i u taj proces ne bi se trebalo previše miješati. S druge strane, tko će definirati granicu kada je u redu se uplesti u nečiju prividnu verziju istine koja je zapravo sve samo ne istina?

Koliko god nas netko pokušao uvjeriti da je suština slanine s početka priče zapravo ta da je ukusna i da će je zbog tog okusa većina ljudi ponovo kupiti, to nije istina koja leži iza nje.
Istina je da je negdje jedna ili više svinja nasilno i brutalno ubijeno, a i do tog trenutka su gotovo sigurno živjele u neprirodnim i nehumanim uvjetima. Nakon toga je to meso strojno obrađeno, a uz to su mu dodane i kemikalije da bi ga učinile postojanim, dugotrajnim, bez bakterija ili pak jednostavno vizualno atraktivnim proizvodom.
Ideja da lošu početnu točku tj. nehumano držanje i ubijanje životinje možemo opravdati “dobrim konačnim rezultatom” koji je u ovom slučaju ukusan komad slanine baš i nije potpuno zdrava i prirodna.
Dodatno na to ni sam čin nije uopće pokrenut iz dobre namjere; mada se pitam bi li dobra namjera klanja svinja rezultirala ikakvim drugačijim ishodom po pitanju smislenosti samog čina i cjelokupnog procesa.

Kada bismo ušli u raspravu s ljudima po pitanju nečega što je istina ili nije istina, prije ili kasnije došli bi do zaključka da vrlo malo ljudi “barata” pojmom univerzalne istine, dok većina vjeruje i prezentira svoju osobnu istinu kao univerzalnu.

“The truth shall set You free” – iako načelno vrijedi da istina oslobađa danas je poprilično veliki ako ne i fundamentalni problem što ljude istina kao takva primarno niti ne zanima; a zašto i bi?
Postoje praktičniji problemi svakodnevice; nema se para, treba platiti popravak auta, kupiti odjeću i hranu za dijete, otići na tako željeni odmor ili putovanje itd. Ti motivi su individualni i sa stajališta slobodne volje svakog bića potpuno opravdani, no ono što bi bilo poželjno jest to da se prije ili kasnije svatko okrene ka traganju istine; ali ne one osobne tj. individualne već one univerzalne sveprisutne i sveprožimajuće.zen symbol
Iako se odraz univerzalne istine može pronaći svugdje treba biti poprilično svjestan da čovjek može pronađe taj odraz u komadu slanine ili zgaženoj mački posred Slavonske avenije.
Da, i tu leži istina skriveno čučeći čekajući hoće li je netko primijetiti, ili možda pak uzeti sa sobom kao jedno interesantno životno iskustvo ili možda čak i spoznaju. Shvaćanje da je istina „ovo“ ili „ono“ je utemeljeno na ideji koja ne mora nužno biti pogrešna, ali zbog svoje neutemeljenosti u svijesti osobe koja je ima, ona ostaje samo prolazna misao u vječnoj i nepobitnoj Istini.

Istina kao takva je van polariteta, čista, krajnje jednostavna i spremna je otkriti se iskrenom tragatelju, koji će uložiti svjesni napor da do nje dođe. Zato je svako traganje za bilo kojim svjetovnim ili duhovnim pojmom nužno započeti i završiti u spoznaji tog pojma. Spoznaja kao takva je jedino ono što daje mogućnost percepcije istine ili nedostatka istine u nekome ili nečemu. Spoznaja istine daje sposobnost da čovjek može osjetiti istinu nekoga ili nečega; ponekad i bez da ta osoba išta progovori. Iako to nije uvijek lako u svakoj situaciji i sa svakim postići ne znači da je nemoguće i da to ne treba raditi. Da bi praktično i realno primijenili cijelu stvar u svakodnevnom životu potrebno je i biti sposoban razlučiti istinu od onoga što ja želim da je istina ili sam pak uvjerio sam sebe da je istina.
E, to je već problem.

Bazično kad se sagleda spoznaja istine kao pojam, stječe se određeni dojam da nije nimalo lako praktično živjeti spoznaju istine. Pri tome stavljam naglasak na praktičnost životnih događanja; ne na činjenicu da ležim i meditiram i uživam u osjećaju i spoznaji istine što uglavnom ne zahtijeva neki posebni trud i što svatko može postići ako ne prije onda kasnije.
Ne znam od kuda je nastala uzrečica “istina boli“, ali to uopće nije točno; tj. nije istina. Ne boli istina, već boli izlazak iz iluzije u kojoj smo boravili do trenutka spoznaje istine. Ta bol je ponekad toliko velika da se ljudima čini da nije vrijedno prolaziti ili baviti se s boli koju smo potisnuli ili uvjerili sebe da je naša istina jer nije naočigled jasan dobitak koji leži iza spoznaje izvorne istine kao takve.
Treba izaći iz zone ugode, što je u većini slučajeva sve samo ne ugodno. Za izlazak iz zone ugode čovjek mora imati namjeru koja treba biti upogonjena željom i energijom za promjenom. A ta želja i energija za promjenom dolazi od snage volje koja je privučena energijom izvorne istine i koja nije niti sputana niti sabotirana ponajviše od nas samih, ali često i od drugih.

Ipak, ako je volja dovoljno jaka, bez obzira na usputne probleme prije ili kasnije se do spoznaje istine može doći; svejedno  je li to kroz neki tečaj, tehniku meditacije ili kroz komad slanine koji smo upravo pojeli. Ono što u konačnici slijedi iza toga je zapravo novi početak života; a nikako konačni cilj sam po sebi.
Živjeti život u skladu s istinom (makar povremeno, ako ne i trajno) otvara sasvim nove mogućnosti i vrata percepcije svijeta oko sebe. Nadalje otvara sposobnost kritičkog razmišljanja, mogućnost prodiranja iza iluzije (ovisno o količini naše unutarnje energije) te mogućnost kreiranja nove realnosti kroz spoznaju i praktičnu primjenu te istine. Za to je potrebno samo usuditi se, te često ići protiv struje svakodnevnih razmišljanja kojima smo izloženi.
Za to je potrebna hrabrost – ući u borbu sa samim sobom s namjerom osobnog izlaska iz gomile zavaravanja koju smo do sada nosili u sebi i na sebi. Tek tada će riječi koje govorimo i djela koja činimo postati element manifestacije izvorne istine, bez ograničavajućih filtera percepcije ili lažnih etičkih i moralnih normi. Usudi se vidjeti istinu.
Primjerice majstor Yoda u “Star Wars” sagi kaže: “For my ally is the Force. And a powerful ally it is.” Misteriozna sila nije ništa drugo doli odraz istine prirode i cjelokupne kreacije kao takve. Kroz silu, kreacija iskazuje sav svoj potencijal i kreativnost nudeći pri tome svakome tko ju spozna kao takvu mogućnost rasta i razvoja svjesnosti na isti način kako se razvija svjesnost svega što postoji u kreaciji; bila to biljka, svinja ili čovjek. Na kraju ostaje i praktični aspekt korištenja sile koja je upogonjena ničim drugim doli našom vlastitom namjerom i osjećajem te namjere i same sile oko nas i u nama. Iako je sila kao pojam u “Star Wars” serijalu možda više prikazana kao praktični element nego kao spoznajni element to je svejedno dovoljno da se do tog spoznajnog elementa dođe. U filmu je princip obrnut; puno ljudi je bilo jako u sili, ali im je trebao trening da bi došli do spoznaje iste. Danas, je većinom obrnuto.1lav

Potrebno je doći do spoznaje, a potom tu istu spoznaju prizemljiti da bi s vremenom postali “jaki” tj. bolje rečeno utemeljeni u energiji i osjećaju spoznaje koju imamo. Taj proces nije nužno ugodan, ali ni dugotrajan koliko se to možda ponekad čini. Vrijeme je danas ubrzano; pa su tako i mogućnosti ostvarivanja duhovnih proboja također veće i lakše ostvarive danas nego prije par stotina godina.
Zašto ne iskoristiti taj nalet i uzdignuti se u vlastitoj svjesnosti što je više moguće? Sve je stvar osobnog izbora i slobodne volje; kao što je stvar osobnog izbora i slobodne volje da se nekome ukaže na nešto što mi znamo, a ta druga osoba ne zna, ili pak da odbacimo mogućnost da nekome nešto objašnjavamo i razbijamo iluzorne konstrukcije koja je osoba većinom sama sebi napravila.

Nekako mi se misli vraćaju opet slanini s početka priče….ukusna je bila što jest – jest!

 

Obi-Wan: “That boy is our last hope.”
Yoda: “No…there is another…”

Više info o Intenzivu možete naći OVDJE

Autor teksta i voditelj intenziva: Branko Antunović

 

Leave a reply

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>